Autor: Gregory Vuyani Maqoma, Južna Afrika
Prijevod s engleskog Iva Nerina Sibila

Tijekom  nedavnog intervjua morao sam se duboko zapitati o  plesu, kakvo  značenje ima za mene? Kako bih odgovorio, razmišljao sam o svojem putu i  shvatio da se taj put u potpunosti sastoji od traženja  svrhe, da svaki dan predstavlja nov izazov s kojim se treba suočiti, i da upravo plesom pokušavam naći smisao svijetu.

Živimo nezamislive tragedije, u vrijeme koje najbolje mogu opisati kao post-humano razdoblje. Više no ikada, moramo plesati sa svrhom, podsjećajući svijet da ljudskost još postoji.

Svrha i empatija  moraju pobijediti godine i godine raspadanja virtualnog krajolika koje ne možemo poreći, i koje je potaknulo katarzu  sveopće tuge  pobjeđujući žalovanje,  a teška stvarnost  nastavlja prožimati žive suočene sa smrću, odbijanjem i siromaštvom.

Naš ples mora više no ikada dati snažnu poruku svjetskim vođama i onima kojima je dano povjerenje da očuvaju i  poboljšaju ljudsko stanje, da smo mi vojska onih čije su misli žestoke i da nam je svrha u težnji promijene svijeta korak po korak. Ples je sloboda, i kroz našu pronađenu slobodu, moramo osloboditi druge iz zamki s kojima se suočavaju u raznim dijelovima svijeta. Ples nije političan, ali postaje političan jer nosi u svom tkivu ljudsku povezanost i tako, u svom nastojanju obnove ljudskog dostojanstva, reagira na okolnosti.

Dok plešemo našim isprepletenim tijelima, strmoglavljujući se kroz prostor, postajemo pokretna sila utkanih srca, dodirnutih duša  i pružanja iscjeljenja koje je očajnički potrebno. I svrha postaje jednoglava hidra: nepobjediv i nerazdvojiv ples. Sve što nam je potrebno sada je plesati još više!!!